30 stu METODE PROGNOZIRANJA
U poslovnom i ekonomskom okruženju prisutne su izrazite dinamičke promjene uz visok rast konkurencije. Kompanije sa svojim menadžmentom i zaposlenicima da bi opstale na tržištu i bile konkurentne moraju težiti usklađivanju s tim promjenama i odgovoriti na sve te izazove. Upravljanje poslovnim sustavima temelji se na efikasnim procesima i modelima planiranja, budžetiranja, izvještavanja, analizama te stalnim poboljšanjima. U okviru tog cjelovitog procesa razvijaju se novi pristupi i tehnike predviđanja promjena i stvaranja scenarija kao odgovora na sve te promjene. Strateško planiranje za više godina i klasično taktičko godišnje planiranje i budžetiranje više nisu niti mogu biti jedini osnov za usmjeravanje poslovanja. Argument za takvu konstataciju leži, upravo u dinamičkim promjenama gospodarskog okruženja i jačanju konkurencije. Klasično planiranje (izrada u određeno vrijeme, po relativno složenoj proceduri i aktivnostima, jednom godišnje) nefleksibilno je i reaktivno, gdje zaposlenici gube vjeru u planiranje i sve manje ozbiljno shvaćaju proces budžetiranja. Takav pristup je statičan i on je, jednostavno morao dobiti novu dinamičku dimenziju u obliku modela i tehnika predviđanja odnosno izrada prognoza. Pojavljuju se i takvi pristupi kojima se potpuno odbacuje klasičan model i proces planiranja i traže reloaciranje napora i vremena na tzv. kontinuirano planiranje (rolling forecast, Beyond budgeting model). Takav pristup ne dominira, ali treba respektirati momente u kojima daju novi kvalitet.
Proces predviđanja budućnosti i priprema scenarija ima ključan značaj u okviru misije kontrolinga u fazama terapije i ozdravljenja odnosno poboljšanja, a izrada prognoza je obvezna rutina u okviru upravljanja ostvarenjem strateških i operativnih ciljeva.
To ipak ne znači da klasični planovi i budžetiranje postaju irelevantni, već upravo suprotno oni i dalje imaju ključnu ulogu u transponiranju strateškog u taktičko. Klasično planiranje ima posebnu važnost u upravljanju resursima koje treba implementirati, funkciji realizacije strateške vizije u stvarnost. S modelima prognoziranja, koji daju kvalitetu brzine reakcija na poslovne promjene okoline to čini jednu cjelinu, jedinstveni model upravljanja baziran na sustavu planiranja i prognoziranja.
Metode prognoziranja, u osnovi možemo podijeliti na kvalitativne i kvantitativne.
a) Kvalitativne metode
Njihova je primjena u slučajevima nedostataka podataka, oslanjanja na intuiciju, emocije i iskustvo prognostičara. Njihova primjena je posebno značajna kod predviđanja prodaje i predviđanja pri razvoju novih proizvoda i tehnologija.
Pored navedenih, važno je i izdvojiti i Grass roots metodu koja se bazira na ideji da su osobe najbliže klijentu ili osobe uključene u krajnju upotrebu proizvoda sposobne predvidjeti trendove proizvoda ili usluga.
Najvažnije kvalitativne metode :
b) Kvantitativne metode
Za kvantitativne metode važno je postojanje vjerodostojnih podataka kako povijesnih, tako i budućih, primjena ekonometrijskih modela i da je situacija stabilna. Što se bolje upravlja odnosima s kupcima i dobavljačima, što je bolje vladanje svih financijskim i poreznim momentima u razdobljima koje slijede to su predviđanja odnosno prognoze kvalitetnija.
Najvažnije kvantitativne metode:
Svaka od navedenih metoda ima svoje mjesto u prognozama i nijedna od njih nije dovoljna, sama za sebe za izradu prognoza. Kombiniranjem različitih metoda prognoziranja češće se dobije bolja prognoza nego korištenjem samo jedne metode.
Kontroler mora vladati metodama prognoziranja, jer samo njihovim dobrim kombiniranjem može uspjeti u izradi prognoza temeljem kojih menadžment može donijeti kvalitetne odluke u upravljanju resursima i aktivnostima.
Izvori:
Galzina, F.: Praktikum kontrolinga (u izradi)
Briš Alić M., 2016., Predviđanje potražnje, Osijek, Ekonomski fakultet u Osijeku
Mundžar,D., 2010., Prognoziranje, Zagreb, Fakultet organizacije i informatike, Sveučilište u Zagrebu